Povijest organiziranog navijanja u Zagrebu pocinje polovicom osamdesetih kad nekolicina najvecih zagrizenjaka i zaljubljenika u plavu boju pocinju razmisljati o nekoj vrsti organizacije po uzoru na strane navijace. Legenda kaze da je naziv BAD BLUE BOYS nastao inspiriran filmom Bad Boys (Sean Penn) koji je u to vrijeme bio popularan. Kao i u ostatku Europe tako i u bivsoj Jugoslaviji aktivni navijaci postaju sastavni dio nogometne predstave. Vise nije dovoljno bodriti svoje ljubimce na domacem terenu, pa se krece i sa organiziranim gostovanjima. Kad kazemo organiziranim ne mislim da je ta gostovanja organizirao klub (bilo je i toga ali rijetko) nego se organiziraju ekipe po zagrebackim kvartovima i pocinju pratiti Dinamo na gotovo svim utakmicama. Nizu se u toku godina Beograd, Sarajevo, Ljubljana, Split, Nis, Subotica, Vinkovci, Mostar, Novi Sad, Banja Luka, Osijek, Rijeka itd. U svakoj prilici i na svakom mjestu BAD BLUE BOYS-i su pokazivali koliko vole Dinamo, Zagreb i Hrvatsku. Nekad se za to trebalo i potuci, sakama pokazati svoju ljubav a pravi Purgeri nikada nisu bjezali.
Puno je ljudi proslo preko maksimirskih tribina u tih 10-tak godina. Smjenjivale su se generacije. Pocetkom 90-tih dolazi do organiziranja prvog Fun cluba BAD BLUE BOYS-a. U organizaciju se ukljucuju svi. Svatko tko je mogao dao je svoj doprinos.
Ali poceo je rat. Vecina BAD BLUE BOYS-a smatra da je rat poceo 13. svibnja 1990. kad su na nikad odigranoj utakmici izmedu Dinama i Crvene zvezde, navijaci iz Beograda probili ogradu na juznom stajanju i krenuli na tribinu u obracun sa manjom grupicom obicnih navijaca. Stariji BAD BLUE BOYS-i su osjetili zov Domovine i prikljucili se u prve postrojbe Policije i Garde i krenuli u obranu Lijepe nase. Kao i navijaci ostalih hrvatskih klubova BBB su dali veliki doprinos obrani Hrvatske od velikosrpske agresije. Bili su u Vukovaru, Iloku, Vinkovcima, Osijeku, na Banovini i Lici, Dalmaciji jednom rijecju svugdje. Nije se pitalo kamo treba ici. Hrvatska je bila sve. Zajedno sa Torcidom, Kohortom, Armadom ginulo se za Hrvatsku. Velik broj BAD BLUE BOYS-a je svoje zivote poloĂ…Âľio za slobodu domovine. U cast i vjecnu slavu poginulim navijacima Dinama podignut je i spomenik podno zapadne tribine maksimirskog stadiona kako bi ostao trajan spomen na doprinos BAD BLUE BOYS-a u Domovinskom ratu.
Iako u ratnom stanju BAD BLUE BOYS-i su itekako pratili dogadanja oko njima najdrazeg kluba. Promjena imena u HASK Gradanski a potom i u Croatija, nije ni jednog pravog Purgera ostavila ravnodusnim. Ostali smo bez naseg Dinama. Imena su mjenjana po politickoj direktivi (?! nije li to nasa sudbina) a nas navijace nitko nije nista pitao. Mnoga se koplja jos i danas lome oko imena i nacina promjene, iako su nam vratili ime Dinamo. Ali za nas Purgere nema kompromisa. Samo je jedno ime Sveto. Dinamo.
Bilo je jos pokusaja organiziranja navijaca u neku vrstu udruge. Ali to je sve propalo zbog antagonizma navijac i kluba. Uvijek se pronaso netko tko je nepromisjenim potezima minirao primirje i sve je padalo u vodu. Tako da se danas BAD BLUE BOYS-i nalaze u istoj poziciji kao i pred 10-tak godina kad je sve i pocelo. Organiziraju se ekipe po kvartovima ili po prijasnjim poznanstvima. Ali sad su ekipe iskusnije i pametnije. Ali filozofija navijackog pokreta nastala jos 80-tih je ostala ista. Tu se nista nije promjenilo.
Nastankom Hrvatske lige BAD BLUE BOYS-i i dalje bodre svoj klub u Maksimiru i na gostovanjima. Zbog slabije kvalitete nase lige vecina Purgera se usredotocuje na utakmice u EURO kupovima. Nigdje, u zadnjih 5 godina, Dinamo u Europi nije igrao a da na utakmici nije bilo njegovih najvjernijih navijaca. Poci od Auxerrea, pa Tirane preko Beograda i Newcastle do Madrida.
|